Pisma sestri (8)
I evo ga sad sam bolesna. A uopće mi se nije dalo biti bolesna. E, i znaš kaj, udat ću se!! |
Pisma sestri (?)
Ne mogu vjerovati da ovaj tekst pišem u poslovnici.. A kad mi je dosadno trenutno, nema nikog, a eto, zašto ne bih iskoristila vrijeme – bolje nego da ga tratim uzalud (e, sad, može li se vrijeme tratiti a da nije uzalud, to ne znam i razmišljanje o takvom kopleksnom pitanju ću ostaviti ljudima koji će znati dobro upregnuti moždane vijuge i nešto iole smisleno na tu temu reći.., iako nije da me ne kopka mogućnost da bih i sama nešto znala profilozofirat, al neću, ne sad:). A i doma nam je tipkovnica potrgana, pa tako to ne bih mogla otipkati u naš dokukment. Uglavnom, ajme, što se meni sve danas nadogađalo, a počevši s jučerašnjim danom. |
Pisma sestri (7)
Ona meni |
Pisma sestri (6)
Ma daj, moje su zalihe neiscrpne, kao i moja mogućnost da se zafrkavam na svoj račun. Pa kaj ti hoćeš, u prošlom svom tekstu (ne računajući onaj u kojem komentiram tuđi plan za moj vlastiti život, jer ti sve to nisi stigla pročitati na vrijeme pa se sad nakupilo...) vrijeđam samu sebe (rupičasti sir... daj shvati metaforu!), a ti se opet uhvatiš za to da ja mislim da sam ja savršena i nešto u tom stilu. Kaj, da se još i konstantno vrijeđam, to ti hoćeš, da ja tebi podižem ego, ti si baš jedna egoistična osoba, da radim na besmislenom samouništenju nakon svih onih napornih dana i još nesnosnijih noći u kojima sam se istinski trudila izgraditi osobnost kojom ću biti dovoljno sposobna preživljavati u ovom nemilosrdnom ili jednostavno brutalno okrutnom svijetu... znaš, sagledavši tvoje ciljeve iz ove perspektive koju sam samostalno upravo prije koji trenutak stvorila (oh, kako milo zvuči moja moć i neosporiva svesposobnost...), zaključujem da se moraš popraviti i više ne griješiti :) – shvati me, o seko moja, pa kaj ću ja, kad nitko drugi ne želi raditi na mom samopouzdanju, moram ja sama, sudbina je to neizbježna nas naoko običnih smrtnika... Kažem naoko jer intuitivno osjećam da je blistav svršetak namijenjen onima što čekaju... Nadam se da ovo ne vuče na Shakespearea, jer mi to nije bila namjera, bez moje volje i unatoč mojem otporu našla sam se u zamci stihova... u poanti, na kraju čovjek ostane sam i samo se na sebe može osloniti, to ti je tak, draga moja i ne zavaravaj se da bi moglo biti nekako drugačije, jer ne bi moglo biti i nikako nije.. |
Pisma sestri (5)
A čitala sam i neke horoskope – pa meni je to smijeh nad smjehovima! Ali ako zanemarimo moj stav prema takvoj vrsti predskazivanja budućnosti... zanimljivo. I opet naravno moram naglasiti poznatu mi razliku između horoskopa koji otkriva što bi ti se moglo dogoditi i onoga koji iznosi karakterne crte osobnosti ljudi rođenih u određenom godišnjem razdoblju... – hoću reći da razlikujem to dvoje i da je sa strane psihologije i jedno i drugo to savršeno lako objasniti (realist, što si mogu). |
Pisma sestri (4)
Ona meni |
Pisma sestri (3)
Gle, da prvo riješimo jednu sitnicu, kaj si napisala; e, da, možeš Mihaelu reć da se ovak dopisujemo kak bismo uvježbavale pisanje na kompiću, al nema sad to veze; nego, ona sitnica, ono "tko bi ti trebao biti uzor ovdje na zemlji...". Pa da znaš, malo sam se uvrijedila kad sam to pročitala, ne, zapravo me to pogodilo u središte moga osjetljivog bića koje vene poput mimoze kada postaje svjesno (dakle, moje biće) da ti ne uviđaš da ja, tvoja sestra bih ti trebala biti uzor, idol, ideal i sve druge učene riječi... pa kako ti to nije palo na pamet. Nije da se hvalim, ali u zadnje vrijeme mi mnogi ljudi govore da sam savršena (a ja u potpunosti s tim nema veze, već mi je zapravo i neugodno zbog toga, al kaj ću..). Dakle, to su objektivna mišljenja o meni, pa slijedom zdravo-razumskog razmišljanja bilo bi logično da mene, svoju stariju sestru, uzmeš kao uzor. Eto, samo sam ti to htjela reći, skrenuti pažnju, pa ti odluči. Nadam se da nisam bila nametljiva ili ne daj Bože nediskretna... |
Pisma sestri (2)
Nego, vidiš, više ti ne trebaju onakva dubokospasiteljska izvlačenja iz očajnih stanja izazvana svim i svačim, a uglavnom nedostatkom voljene muške osobe kao oslonca u životu (ili bar netko koga možeš ljubiti i ljubiti i ljubiti i pamet gubiti…, al »oslonac« zvuči više onak kao termin za javnost, kaj ne!) |
Pisma sestri (1)
Ne znam. U biti ne znam to napisati. Nikada to nije dovoljno duboko, široko, cjelovito, sveobuhvatno. Nikada to nije toliko istinski koliko je to istinsko u meni. I nikada dovoljno bolno koliko je to bolno u mom srcu. |
Tko sam?
Ovo nije dijalog. Nije više. Ovo je život u nekim svojim osobitostima koje znaju biti, ili čak, koje su uglavnom neshvatljive. I hodaš, ideš, krećeš se prema tamo nečemu, a nemaš pojma čemu. Pomisliš na trenutke, bljeskove trenutaka, optimizma i radosti koje ponekad obuzmu čovjekovo biće, pomisliš da će sve biti u redu, jer drugačije ne može biti. Ponadaš se. Ali dan po dan uvjerava te u drugo. I digneš se nakon pada, ali jedino što te spremno dočeka je još jedan sudbonosni šamar, pljuska, nokaut. I tako ti se život ruga. |
< | veljača, 2008 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv